Papirus iz Oksirinha 1224: kratki sadržaj

O čemu je Papirus iz Oksirinha 1224

Zimi 1903. dva mlada znanstvenika s Oxforda istražuju drevno egipatsko smetlište. Bernard Grenfell i Arthur Hunt već su se proslavili u Oksirinhu, rimskom provincijskom gradu oko 100 milja južno od Kaira. Ondje kopaju od 1896. i pronalaze tisuće papirusa: porezne zapise, privatna pisma, ugovore i književna djela, među njima i Homerove ulomke. Ne traže skandal, nego prebiru po ostacima gradskog života. Ipak, među najuzbudljivijim nalazima sitni su komadići s izrekama pripisanima Isusu Kristu. Nema ih ni u kanonskim evanđeljima ni u poznatoj crkvenoj predaji. Ti glasovi s rubova ranog kršćanstva čekali su u pijesku gotovo 2000 godina. Pijesak otkriva redak ovdje, riječ ondje, a svaki komadić treba strpljivo pročitati prije tumačenja.

Papirus iz Oksirinha 1224 mali je, oštećeni zapis velike važnosti. Uvježbanom rukom pisara iz 3. ili 4. stoljeća na njemu su zapisane riječi pripisane Isusu. Autor nije poznat. Neke riječi imaju približne usporednice u kanonskim evanđeljima, druge nemaju. Upravo izreke bez jasne poveznice s Matejem, Markom, Lukom ili Ivanom potiču rasprave. Je li to pogled u ranije, raznolikije kršćanstvo, kasnija krivotvorina, odjek odbačene predaje ili prerada poznatog teksta? Knjiga ne žuri s odgovorom. Predstavlja predmet, grad i dokaze te ostavlja pitanja otvorenima.

Ta pitanja zadiru u oblikovanje kršćanstva tijekom njegovih prvih 4 stoljeća. Spisi koje je jedna zajednica držala svetima drugdje su osuđivani. Isusove izreke prenosile su se usmeno mnogo prije zapisivanja, a odabir je već tada počeo. U kanonu je opstalo kršćanstvo koje je pobijedilo, a na smetlištima Oksirinha ostalo je ono drugo. Prva ideja počinje ondje gdje i znanstvenici, u pijesku Oksirinha.

Kome je namijenjeno. Ovo će vas oduševiti ako volite arheologiju, povijest ranog kršćanstva i priču o nastanku Novog zavjeta ili ako volite zamišljati stvaran drevni predmet i pažljivo ga propitivati.